Vladin Komunikacioni tim za NATO je, pokušavajući da demantuje, u stvari potvrdio da je premijer Milo Đukanović tražio da NATO 1999.godine bombarduje Murino. Želeći da opravdaju svog šefa, iz Komunikacionog tima su pokušali da se posluže grubim falsifikatom i optuže nezavisne medije za objavljivanje navodne neistine. Nastojeći da sakriju istinu, pribjegli su švercovanju prevoda sa engleskog jezika kako bi se stekao utisak da je Đukanović „navodno“ a ne „očigledno“ tražio bombardovanje Murine, kako je u stvari rečeno u dokumentarnom filmu Bi-Bi-Sija. Koliko je jednostavno otkriti grubi falsifikat najbolje pokazuje činjenica da čak i kada u pretraživaču Gugl ukucate pomenutu riječ na engleskom jeziku kao jedini prevod dobijate –očigledno.
Redakcija „Dana“ kontaktirala je i sa više profesora engleskog jezika, tražeći stručno objašnjenje za prevod riječi apparently. Zbog političke konotacije i mogućih posledica po njih, oni nijesu željeli da im se u tekstu navode imena, ali su svi do jednog odgovorili da pomenuta riječ znači očigledno.
–Engleski prilog (adverb) apparently ne koristi se u srpskom u izvornom obliku. Nije se odomaćio poput, na primjer, download, koji uvijek koristimo kada kažemo da preuzimamo podatke sa računara, ili npr. popularni selfi. U prevodu sa engleskog znači očigledno i mi ga kao takav koristimo – detaljno nam je pojasnio jedan od naših sagovornika, inače zvanični prevodilac za engleski jezik.
Reagovao je i Gojko Raičević, urednik portala In4S, inače britanski državljanin koji savršeno govori engleski jezik, ističući da je očigledno u pitanju namjerno pogrešno prevođenje u režiji vladinog Komunikacionog tima .
–Pošto se visokoetablirani lažov Đukanović apparently poigrao sa tadašnjim predsjednikom Žakom Širakom, u svojevrsnoj igri „gluvih telefona”, francuski predsjednik je na kraju ispao krajnje naivan. Naime, prema izjavi francuskog zvaničnika, neko je Klintonu apparently (readily seen; exposed to sight; open to view; visible) rekao da je bombardovanje Crne Gore izvršeno po zahtjevu Mila Đukanovića. Potom Širak to provjerava kod prvog Klintonovog lažova-saradnika i, gle čuda, Đukanović pred kamerama tvrdi da nije – kazao je Raičević za „Dan“.
On je podsjeća da Klinton potom u istom filmu tvrdi da su odabrali „samo” one vojne ciljeve koje mogu gađati bez rizika da time ubiju nedužne civile.
–I onda uslijedi Murina, kao tragična potvrda još jedne laži. Cinični, zvjerski instinkt NATO zločinaca posebno je istaknut u Širakovoj i Klintonovoj „analizi” da bi bombardovanje Crne Gore „oslabilo” vlast njihovog pulena Đukanovića. Dakle, oni ni najmanje ne haju ni za materijalna razaranja, ni za žrtve, pa čak ni civilne, već isključivo briže o stabilnosti marionetske vlasti u Crnoj Gori. Evidentno je da ovdje neko laže –zaključio je Raičević.
Iz Komunikacionog tima tvrde da video i tekstualni materijal koji su dobili od kompanije Brook Lapping, autora dokumentarnog filma „Pad Miloševića“, i od Kings koledža u Londonu demantuje tvrdnje izrečene 25, 27. i 28. juna u dnevnom listu „Dan“, 25. i 29. juna u dnevnom listu „Večernje novosti“ i 4. jula u dnevnom listu „Politika“ da je Klinton izjavio da je bombardovanje Murine 1999. godine tražio Milo Đukanović.
–Apsolutna je neistina da je Bil Klinton u filmu „Pad Miloševića“ izjavio da je Đukanović tražio bombardovanje, kako su to sinhronizovano objavili dnevni listovi „Dan“ i „Večernje novosti“, uz najave na udarnim djelovima naslovnih strana, i kako im je nedjelju dana kasnije tercirala „Politika“. Štaviše, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ne samo da nije tražio bombardovanje, kako tvrde „Dan“, „Večernje novosti“ i „Politika“, već je u razgovoru sa predjednikom Francuske Žakom Širakom decidirano rekao da je apsolutno protiv bombardovanja Crne Gore – saopštili su iz vladinog tima.
Raičević podsjeća da su tekst koji je portal IN4S objavio prenijeli vodeći mediji u Crnoj Gori i Srbiji.
–Premijerov kabinet je kvalifikovao te medije jezikom samog premijera. Ništa nije demantovano, to je činjenica. Lažova i ubicu treba tražiti u krugu Klinton, Širak i Đukanović, ili ih ne treba tražiti – tu su. I da ne zaboravimo, riječ apparently ne znači navodno nego izgleda, kao što izgleda da je je bombastično najavljen video-isječak takozvanog Komunikacionog savjeta i NATO nevladinog sektora najviše štete nanio njihovim ionako krhkim argumentima. On je, naime, potvrdio ono što smo i bez ovog važnog videa tvrdili prije nekoliko nedjelja. Eto prilike da im zahvalim za potpuno nesvjestan doprinos istini, ali pošto se radi o predstavnicima NATO zločinaca, to ipak ne mogu uraditi – istakao je Raičević.
V.R.
Još i vrijeđa
Komentarišući navode da je tražio da NATO gađa ciljeve u Crnoj Gori, premijer Milo Đukanović je kazao da se u našoj državi nije nikada čekao neki veliki događaj bez neke vrste medijsko-političkog terorizma.
–Sjetimo se afera „S.Č.”, „Šarić”, „Snimak”... Kada god bi se nešto značajnije pripremalo javili bi se akteri političke destrukcije, koji, na sreću svih nas, nikada nijesu bili uspješni u svojim namjerama. Neće pokazati ni svoju umješnost ni u ovom slučaju. Mislim da se ovdje radi o idiotluku jednog broja novinara koji su mislili da će lansirajući takvu besmislicu doprinijeti protivnicima NATO-a u Crnoj Gori. Zamislite Milo Đukanović je 1999. upravljao NATO-om, a što danas ne upravljam, što ne kažem da nas prime –kazao je on gostujući na TVCG.
On tvrdi da je svakog dana tokom 1999. tražio da se zaustavi NATO bombardovanje jer je, kako je naveo, smatrao da to nije primjereno u srcu Evrope na kraju 20. vijeka.
–Sada neko groznom manipulacijom želi da udari na emocije porodica. Zar to nije grozno i krajnje neprimjereno – naveo je Đukanović.
Verzija transkripta koja je poslata iz Vlade Đukanovića jedino brinulo što je svaka bomba mogla ozbiljno da potkopa poziciju vlasti
Džordž Robertson, ministar odbrane Ujedinjenog Kraljevstva:
Predsjednik Đukanović očigledno nije bio baš oduševljen činjenicom da je bio bombardovan na isti način kako smo bombardovali Beograd i djelove Kosova. Jasno je zašto. Nije uopšte gajio simpatije prema Miloševiću, ali je to bilo neophodno kako bismo onesposobili neke od odbrambenih kapaciteta Jugoslavije bazirane u Crnoj Gori.
Žak Širak, predsjednik Francuske:
Vojna lica u NATO-u željela su da bombarduju Crnu Goru. Ja nijesam.
Pozvao sam Bila Klintona da mu kažem da ćemo bombardovanjem Crne Gore igrati Miloševićevu igru tako što ćemo oslabiti predsjednika Đukanovića.
Džejms Stajnberg, zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost SAD:
Predsjednik je rekao Širaku da mi jednostavno nemamo izbora jer bi za naše pilote i vojne snage bilo previše rizično ako bismo dozvolili srpskim snagama da raspolažu sigurnim bazama u Crnoj Gori.
Bil Klinton, predsjednik SAD:
Pregledali smo listu ciljeva. Ako možemo da ih pogodimo sa visokim nivoom sigurnosti da nećemo pogoditi civile, to bi bila suština onoga što radimo i onda nećemo uklanjati sa liste nijedan cilj.
Narator:
Širak je popustio pod uslovom da bombardovanje Crne Gore bude ograničeno na srpske vojne ciljeve.
Ubrzo je NATO pokrenuo veliku akciju bombardovanja. Predsjednik Francuske je tražio objašnjenje.
Žan-David Levit, diplomatski savjetnik predsjednika Francuske:
Predsjedniku Klintonu je navodno bilo rečeno da Đukanović želi vazdušne napade da bi se oslobodio promiloševićevskih elemenata.
Žak Širak, predsjednik Francuske:
Rekao sam: „To zvuči zapanjujuće. Provjeruću to“.
Dobio sam ga na mobilni.
Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore:
Gospodin Širak provjerava tačnost nekih navoda kojima je on valjda raspolagao, međutim, moj odgovor na to je bio potpuno eksplicitan: svaka bomba koja je tih dana pala na teritoriju Crne Gore je zapravo prijetila da ozbiljno potkopa poziciju vlasti u Crnoj Gori.
Žak Širak, predsjednik Francuske:
Prenio sam to Bilu Klintonu.
I tako se ta stvar završila.
Narator
Ubrzo su napadi NATO-a na Crnu Goru prestali.
Očigledno
U rečniku engleskog jezika za osnovnu školu iz 1989. godine jasno je navedeno da riječ „apparent” znači „očevidan”, „očigledan“, „jasan”, a prevedeni termin „apparently” „izgleda” ili „očevidno” .
Riječ je o rječniku koji je u izdanju Oboda iz tadašnjeg Titograda odštampala „Pobjeda“.